Gospa od milosti

POVIJEST SAMOSTANA I SVETIŠTA GOSPE OD MILOSTI – TIVAT

Upravitelj svetišta: pater Josip Opat, DI

Samostan, svetište i kip „Gospe od Milosti – Sancta Maria de Gratia“ rad je domaćeg majstora i potječu iz XV. stoljeća. 1479. godine spominje se kao „Monasterium fratrum de observantia – Sancti Petri Caelestini“ (samostan celestinaca). U XVI. stoljeću celestinci su u znatnom opadanju te 1524. godine samostan preuzimaju franjevci. Početkom XVII. stoljeća (1620. g.) Turci su opljačkali i spalili svetište i samostan. Franjevci ga uz pomoć vjernika obnove i drže do 1800. godine. Tada biskup kotorski šalje na otok dva svećenika da čuvaju svetište i upravljaju župama Krtole i Krašići. 1844. godine je grom udario u zvonik koje je pao i teško oštetio crvku i samostan. Obnova je završena nakon deset godina. Svetište i osobito samostan koji je bio većim djelom zapušten postupno propada dok 1900. godine biskup Frane Uccelini započinje zamašnu restauraciju otoka. Nakon II. Svjetskog rata izvršena je nacionalizacija zgrade pa tada ona služi kao oporavilište djece „crvenog križa“. Građevine na otoku prepuštene su zubu vremena, osobito nakon odlaska „crvenog križa“. Međutim, izvršena je i provala u crkvu, te odneseni vrijedni povijesni predmeti. Na blagdan Srca Marijina 22. 08. 1967. godine otok je vraćen zajednici vjernika kotorske biskupije, a briga za otok predana je ocima isusovcima Hrvatske pokrajine. Oni su odmah poduzeli temeljitu obnovu te brižno ulagali velika sredstva i trud. Restauracija je završena početkom 1973. godine popravljanjem oštećena tornja i postavljanjem vitraja, koji su rad Marijana Gajsaka, mladoga isusovca, darovitog umjetnika. Uz savijete stručnjaka, o. Stjepan Koren uz pomoć redovničke braće i domaćih vjernika učinio je sve da se otkrije izvorna ljepota ovog bisera Boke Kotorske. 15. travnja 1979. godine na Uskrsno jutro, u 07:20 sati katastrofalni potres je znatno oštetio crkvu i samostan. Dvije godine kasnije ponovo se pristupilo restauraciji pod vodstvom ondašnjeg župnika i čuvara svetišta.
o. Janko Rogina, D.I.