Herceg Novi

Grad Herceg Novi – Sv. Jeronim
Župnik: don Siniša Jozić
Svete mise:

U crkvi sv. Jeronima – Nedjelja u 10 sati
U crkvi sv. Leopolda – četvrtkom u 17 sati
U crkvi sv. Antuna – svakim danom osim četvrtka u 17 h

Grad Herceg Novi nalazi se na samom ulazu u Bokokotorski zaljev a osnovao ga je 1382. godine Tvrtko I, bosanski kralj, koji je htio imati izlaz na more, pristanište za karavane i središte za proizvodnju i spremište soli. Trebao je Bosnu osamostaliti od prevelike ovisnosti o kotorskoj i dubrovačkoj trgovini. Nešto kasnije postao je središte, vlasništvo bosanskih velikaša Kosača. U 15. stoljeću postao je jedan od najljepših i najutvrđenijih gradova njegove zemlje (Kosače). 1473. godine počela se graditi crkva svetog Stjepana – Dubrovnik ju je počeo graditi kao dar Herceg Vlatku.
Godine 1483. za vrijeme sultana Bajazita II. , nakon pada Hercegovine 1482.,Herceg Novi kao posljednja tvrđava koja je bila zauzeta, potpao je pod tursku vlast, pod kojoj će ostati narednih 200 godina. Rezultat islamizacije Novog su i brojne džamije podignute u Gornjem i Donjem gradu. Turci su promijenili izgled grada koji postaje više vojnička baza, nego trgovačko središte. Grad je ujedno bio i gnijezdo turskih gusara. Prvi pokušaj oslobođenja grada koji su pokrenuli Španjolci nije dugo potrajao, te nije ni ostavio značajnih zasluga za razvoj kršćanstva na ovom području. 1687. opći providur Jeronim Korner poduzeo je osvajanje i oslobađanje Herceg Novog od Turaka. Veliku vojsku koju je predvodio, pored Mlečana i Peraštana, sačinjavali su i pripadnici reda Malteških vitezova koje je poslao vojvoda od Toscane i odred papinske vojske. Nakon više tjedana opsade i borbe, grad bi oslobođen, prema predaji 30-og rujna zbio se posljednji juriš. Istog dana je slavljena pobjeda, a svečani Te Deum predvodio je nadbiskup barski, Andrija Zmajević.
Najveća džamija je pročišćena i posvećena kao CRKVA SV. JERONIMA.

Na razvalinama te džamije, podignuta je nekadašnja crkva sv. Jeronima, od koje je danas ostao čitav samo zvonik (kampanel). Temelji nekadašnje džamije mogu se vidjet kao tlocrt između zvonika i sadašnje crkve. Crkva je zbog klizišta morala biti srušena te je 1856. – 1857.g., podignuta nova župna crkva sv. Jeronima. U novu crkvu prenesena je oltarna slika posvećena Gospi od Karmela, na kojoj su prikazani sveti Jeronim, sv. Klara (dotadašnja zaštitnica grada,) sv. Filip Neri i sv. Antun, a u pozadini je prikazan tadašnji Gornji grad. Povrh slike je prikazana borba za vrijeme oslobođenja a iznad je Gospa Karmelska, zaštitnica ulaska u Boku Kotorsku. U donjem desnom uglu slike stoji historijski natpis: « Voljom Božjom, zagovorom Djevice, molitvama Inocenta XI. vrhovnog svećenika, svetu sliku Bogorodice izloži, klanjajući se Jeronim vitez Corner, upravitelj Dalmacije, osvojivši Herceg Novi 1687.g.». Sadašnji izgled svetište je zadobilo u obnovi nakon velikog potresa 15. 04. 1979.

CRKVA SV. LEOPOLDA

Crkva sv Leopolda podignuta je po dolasku fratara kapucina u Herceg Novi godine 1688., kao samostanska crkva, a i ona je izgrađena na temeljima srušene džamije. Kroz povijest je mijenjala titularne svece, tako je najprije bila posvećena Uznesenju BI. Djevice Marije, zatim sv. Franji, obnovljena je 1965g., a od 1976. godine nosi naslov Sv. Leopolda.
Crkvica sv.Leopolda ujedno je i svetište sv. Leopolda u njegovom rodnom gradu i biskupiji. Oltarna slika koja je rad ruskog slikara Verbickog prikazuje sveca u naravnoj veličini, u njegovoj sobici ispovjedaonici u Padovi, dok motivi Herceg Novog u pozadini aludiraju na njegovu želju da se vrati u rodni kraj kako bi radio na pomirenju razdijeljenih kršćanskih Crkava. U istoj crkvici nalazi se svečev kip u naravnoj veličini, koji je rad ak. kipara G. Angelovskoga.
Svete mise slave se četvrtkom uz pobožnost sv, Leopoldu.

Crkva i samostan Svetog Antuna sagrađeni su 1710. godine
Danas u samostanu sv. Antuna žive i rade časne sestre milosrdnice sv.Vinka Paulskog, a isti je samostan do sredine 20. st. imao osnovnu školu u kojoj su se školovali brojni Novljani.

Gospa Karmelska – napravljena 1783 godine – dao ju je sagraditi mletački vojskovođa A. Alberti a oltarsku sliku gospe Karmelske napravio je G. Miani 1847.