izbornik zatvori izbornik

Dobrota – Sv. Eustahije

Dobrota – Sv. Eustahije

Župnik: don Pavao Medač

Svete mise: nedjeljom u 10,00 sati

Od ponedjeljka do subote u 18,00 sati u kapeli sv. Franje (samostan sestara franjevaka)

Dobrota, Sv. Eustahija

SVETI EUSTAHIJE I NJEGOVA CRKVA U DOBROTI

 

Prva crkva svetog Eustahija na samoj obali mora u Dobroti, čije se ime spominje u arhivskim dokumentima iz 1332. godine stradala je u zemljotresu 1667.godine.Tada je ponovo obnovljena i freskooslikana. Bila je to jednobrodna crkva sa tri oltara površine 40 m2, te prostorno više nije zadovoljavala narasle potrebe vjernika. Kao postojeći objekt zadnji puta spominje se 1836. godine.

Izgradnja nove, sadašnje crkve, na lokaciji iznad dotadašnje, a po nacrtu mletačkog arhitekte Bartola Riviere započela je 26. VIII. 1762. godine. Kamen temeljac postavio je, inicijator gradnje nove crkve, župnik don Ivan Antun Nenada. Crkva je građena prilozima bratstava: Dabinovića, Ivanovića, Tripkovića, Radimiri i Kosovića, ali i prilozima crkvenih bratstava, Svetog Križa i Svetog Ružarija, te mnogih pojedinaca. To je jednobrodna građevina u baroknom stilu dužine 36 m, širine 16,5 i visine 16,5 metara. Unutrašnjost crkve krasi 7 oltara izgrađenih od raznobojnog mramora kao zavjetni darovi dobrotskih obitelji koje su sudjelovale u izgradnji crkve. Kiparska ostvarenja u crkvi su djelo Giuseppa Bernadia, a slikarska Josipa Kandelarija, Frana Potence, Konstantina Cedinija, Emanuela Zane, Karla Dolcia , Franje Solimana i drugih. Na stropu crkve smješteno je, od 1932. godine dvanaest slika, koje su djelo veličanstvenog opusa Josipa Kljakovića. Slike prikazuju život i mučeništvo svetog Eustahija. Centralna slika duga 7 a široka 2,5 metara prikazuje obraćenje sv. Eustahija i pripisuje se domaćem slikaru Petru Kosoviću (1730-1796).

Prezbiterij krasi zidni mozaik rad poznatog hrvatskog umjetnika Ede Murtića. To je kompozicija nastala 1990. godine na temu „Hvala Tebi Bože što sam bio na ovome svijetu“ na ukupnoj površini od 300 kvadratnih metara. Centralni motiv je Uzvišenje Svetog Križa, prikazano sa dva križa, crvenim, koji simbolizira patnju i bol ovozemaljskog života ali koji biva pobijeđen bijelim križem koji je simbol uskrsnuća i vječnosti.

Gradnja zvonika započela je 17.septembra 1824. godine. Zaslugom dobrotvora Petra Lukova Tripkovića, završen je 1903.godine.Građen po projektu inženjera Milana Karlovca, visok je 36 metara sa piramidom na čijem se vrhu nalazi kip Arkanđela Mihaela. , visine 2,5 m., tako da ukupna visina zvonika iznosi 38,5 metara. Teško je oštećen u katastrofalnom potresu 1979.godine, a nakon toga u tri navrata od udara groma, što je prouzročilo i dodatne štete na krovu i dijelu unutrašnjosti crkve. Glavni ulaz u crkvu s puta od mora, čini kameno stepenište sa balustradom i polukružnim tamborijem oivičeno je kamenim zidom sa popločanim sjedištem i naslonom. Fondacija za obnovu crkve sv. Eustahija koju je 2007. godine osnovao župnik don Pavao Medač, uspjela je vrijednima zalaganjem obnoviti crkvu, zvonik i pripadajuće objekte. Uz obnovu interijera crkve i sakristije obnovljene su i umjetnine, tako da je danas crkva u potpunom sjaju vraćena njenoj izvornoj funkciji.

Uz samu crkvu smještena je župna kuća i staro župno groblje. Crkva posjeduje bogatu biblioteku, riznicu srebra, tekstila i slika, što se može po želji posjetitelja razgledati. Sveta misa slavi se nedjeljom i blagdanom u 10 sati.             Kult sv. Eustahija zaživio je veoma rano u Rimu. Utemeljen na legendi o sv. Eustahiju, njegov kult u srednjem vijeku doživljava iznimnu popularnost. Najstariji je, barem do sada poznati, spomenik izgrađen u njegovu čast dijakonija ili bazilika Sv. Eustahija u Rimu koju spominju početkom VIII. stoljeća dokumenti pape Grgura II. Predaja navodi da je spomenuta bazilika izgrađena na imanju odnosno obiteljskoj kući sv. Eustahija, a danas osma gradska četvrt Rima u kojem se nalazi spomenuta bazilika nosi ime po sv. Eustahiju (Rione san Eustachio, skraćeno RVIII.) Sve što se o sv. Eustahiju do sada znade i na raznim jezicima govori poklapa se u onome što je bitno, a to je: pripovijest o čudesnom obraćenju svetog Eustahija i mučeništvu koje je radi Krista podnio zajedno sa svojom obitelji.

Zvao se Placid, a bio je visoki časnik u vojsci cara Trajana. Kad je jednom u lovu progonio jelena neobične veličine, nenadano je među njegovim rogovljem ugledao svijetlu sliku Krista raspetoga te s neba čuo glas koji ga je pozivao na spasenje besmrtne duše. Zahvaćen tim glasom, dao se skupa sa svojom ženom Teopistom te svoja dva sina Teopistom i Agapijem krstiti. Gospodin mu je tada objavio kakve će sve muke pretrpjeti i na koncu Krista proslaviti. Muke su se, kao na starozavjetnoga Joba, na Eustahija za Hadrijanove vladavine sručile, a podnio ih je čudesnom strpljivošću. Na koncu su on i cijela mu obitelj poginuli mučeničkom smrću. Blagdan mu se od sredine VIII. stoljeća slavi 20. rujna. Jednako ga slavi istočna i zapadna Crkva. Postao je zaštitnik i pomoćnik u svim životnim teškoćama.

 

don Pavao Medač

Dobrota, studeni 2015.

———————-

Današnjoj crkvi svetog Eustahija u Dobroti prethodila je istoimena crkva na samoj obali mora, čije se ime pomnije u arhivskim dokumentima iz 1332.godine.Oštećena je u zemljotresu 1667.godine.Zatim je obnovljena fresko oslikana. Bila je to jednobrodna crkva, površine cca 40 m2, mala da bi zadovoljila narasle potrebe žitelja Dobrote, čiji se broj stalno povećavao.

Godine 1753. zatraženo je i odobreno formiranje nove župe za sjeverni dio Dobrote, sa župnom crkvom Sv. Eustahija. Novoformirana župa je brojala nešto više od 500 vjernika. Na inicijativu župnika don Ivana Nenade, 26.VIII 1762.godine, započinje gradnja nove crkve na lokaciji iznad dotadašnje, a po nacrtu mletačkog arhitekte Bartola Riviere. Zaštitnik nove crkve po želji mještana također je postao sveti Eustahije mučenik. Sveti je Eustahije, jedan od 14 svetih pomoćnika u svim životnim teškoćama.

Legenda o sv. Eustahiju seže u 2. stoljeće. Eustahija najprije ga susrećemo pod imenom Placid, kao vojnika koji obnaša visoku dužnost tjelesne straže cara Trajana. Premda bijaše poganin, javno se iskazivao milosrđem i tako postajao sve nepoćudniji vlastima, što će mu na kraju životnog puta donijeti mučeništvo i smrt. A sve će početi jednoga dana, kada mu se u lovu iznenada ukazao bijeli jelen svjetlećih rogova, sa znakom križa i likom Krista raspetoga. Čuo je glas koji mu poruči da ga ne progoni jer da je on Krist kojem je i dosad služio, premda ga nije poznavao. Istovremeno mu budu nagovješteni teško iskušenje, duga patnja i okrutna smrt. Usprkos tome, Placid povede ženu i dva sina do biskupa te se cijela obitelj dade krstiti. Tada je dobio i novo ime – Eustahije. Nemalo zatim započet će dugogodišnja muka. Žena mu je bila odvedena u roblje, jednog sina oteo je lav, a drugog vuk. Nesretnik se tada odlučio na isposnički život u osami usred pustinje. Nakon teških petnaest godina, molitve mu bivaju uslišane i cijela se obitelj opet nađe na okupu.

No, ne zadugo. Želeći proslaviti jednu od svojih pobjeda, Trajanov nasljednik Hadrijan odluči svojim bogovima upriličiti svečanost. Kako su odbili sudjelovati u poganskom slavlju, Eustahije i njegova obitelj bivaju osuđeni na smrt. Zatvorili su ih u utrobu velikog mjedenog bika, a zatim ispod njega zapalili vatru.

Nadahnut brojnim patnjama što ih je Svetac iskusio, kršćanski je puk kasnije svetog Eustahija svrstao među četrnaest svetih pomoćnika, ali ga neće povezati s ozdravljenjem od određenih bolesti, već će ga prihvatiti kao univerzalnog zaštitnika u svim životnim teškoćama. Na slikama se sv. Eustahije prikazuje kao konjanik ili vitez, a glavne su mu prepoznatljive ikonografske oznake jelen sa svjetlećim rogovima i znakom križa te mjedeni bik kao simbol mučeništva, koje su podnijeli 217. godine u Rimu. Zaštitnik je lovaca, lovočuvara i šumara. Liturgijski se slavi 20. rujna po zapadnom i istočnom kalendaru.

Dobrota, Sv. Eustahija

Crkva u Dobroti, kao jedna od tri na ovoj obali Jadrana i to najveća i najljepša, građena je prilozima bratstava: Dabinovića, Ivanovića, Tripkovića, Radimiri i Kosovića, ali i manjim prilozima pojedinaca, tako da ova crkva predstavlja simbol ekonomske moći ali i kršćanske vjere, snage i ljubavi. Završena 1772.godine. Građena je u baroknom stilu kao jednobrodna građevina, dužine 36 m, širine 16,5 i visine 16,5 metara. Unutrašnjost crkve krase 7 mramornih oltara, od kojih je glavni izgrađen od 7 vrsti mramora, dar svih bratstava. Ostali oltari su također pokloni bratstava koja su učestvovala u gradnji crkve. Najvredniji je i najljepši oltar Gospe od Ružarija izveden u bijelom mramoru, koji su svi zajedno dali podići.

Kiparska ostvarenja u crkvi su djelo Giuseppa Bernadia, a slikarska Josipa Kandelarija, Frana Potence, Emanuela Zane, Karla Dolci-a , Franja Solimana i drugih.

Plafon crkve krasi dvanaest slika Josipa Kljakovića, nastalih 1932. godine. Tema slika je mučeništvo svetog Eustahija i njegove obitelji, žene i dva sina. Centralna slika „Obraćenje sv. Eustahija“ djelo je iz XVIII stoljeća i pripisuje se domaćem slikaru Petru Kosoviću.

Dobrota, Sv. Eustahija

Prezbiterij crkve od 1990. krasi zidni mozaik sa motivom Uzvišenja Svetog Križa, rad poznatog hrvatskog umjetnika Eda Murtića. Mozaik je kompozicija nastala na temu „Hvala Tebi Bože što sam bio na ovome svijetu“, prikazana na 300 metara kvadratnih. Cijeli sakralni kompleks sv. Eustahija u Dobroti predstavlja monumentalnu ali skladnu arhitekturu.

Zvonik crkve započet je 17.septembra 1824. godine. Zaslugom dobrotvora Petra Lukova Tripkovića, završen je 1903.godine. Građen je po projektu inženjera Milana Karlovca. Visina zvonika je 37,5 metara sa piramidom na čijem se vrhu nalazi kip arkanđela sv. Mihovila, visine 2 m. Unutrašnja širina zvonika iznosi 2,88 metara. Debljina zidova zvonika pri dnu i sredini iznosi 1,25 m a pri vrhu 0,50 m. Do zvona vode spiralne stepenice koje čine 97 stepenica. Zvonik je teško oštećen u katastrofalnom potresu 1979.godine, a nakon toga u tri navrata od udara groma, što je prouzročilo i dodatne štete na krovu i dijelu plafona crkve.

Prilaz crkvi, do glavnog ulaza je kameno stepenište sa kamenom balaustrom. Predvorje crkve, tamborje, poluokruglog oblika, oivičeno je kamenim zidom sa popločanim sjedištem i naslonom. Dio kamenog stepeništa, kamene balaustre i dio popločanog sjedišta je oštećen i dijelom pokraden.

Crkva posjeduje bogatu riznicu koju čine četiri zbirke umjetnina. Pinakoteka u koju uz oltarne pale i križni put spadaju portreti poznatih dobrotskih pomoraca, slike jedrenjaka i slike borbi protiv pirata. Zbirku tekstila čini veliki broj misnih odjevnih predmeta od brokatne svile i zlatoveza, a pontifikalna odjeća kupljena iz kapele čuvene venecijanske obitelji Morozini najvrednija je. Zbirka dobrotskih čipki ( 54 komada) nastalih u vrijeme od 17. do 19. st. plijeni osobitu pažnju svakog posjetitelja. Ovdje su i trofeji braće kapetana Marka i Joza Ivanovića iz bitke sa piratom Hadži Ibrahimom. Uz navedene zbirke Crkva posjeduje bogatu riznicu srebra. Biblioteku Kotorske biskupije koja je također u sastavu crkvenog kompleksa čini značajna zbirka starih knjiga (oko 30000 tomova), od inkunabula do današnjeg vremena.

2007. godine Fondacija za obnovu pokrenula je obnovu ovog komleksa.

Izuzetno složena statička i konzervatorska sanacija zvonika, zahtijeva odgovarajuću projektno tehničku i konzervatorsku dokumentaciju, kao i odgovarajuću tehničku pripremu za zaštitu zvonika od urušavanja i za izvođenje radova na njegovoj sanaciji i konzervaciji.

Nakon trećeg udara groma u zvonik (2003.god) izvršena je još jednom privremena obnova krovnog pokrivača crkve. Zvonik je « utegnut « skelom koja ga štiti od urušavanja a koristit će i za izvođenje radova na njemu. Postavljena skela, privremeno vrši i funkciju gromobranske instalacije. Da bi se moglo nastaviti s obnovom pristupilo se izradi Elaborata za obnovu kompleksa kao i prikupljanju projektne , statičke i konzervatorske dokumentacije za njegovu obnovu. U tu svrhu osnovana je nedavno Fondacija za obnovu sakralnog kompleksa sveti Eustahije u Dobroti.

Ovdje u kratko navodimo radove koje je, u cilju zaštite, nužno što prije izvršiti:

  1. Zvonik – Potrebno je izvršiti razgradnju ostatka piramide i lože u kojoj su smještena zvona. Izvršiti odgovarajuću statičku sanaciju i restauraciju. Izvršiti konzervatorske radove na ostalim dijelovima zvonika. Izvršiti propisanu zaštitu od udara groma.
  2. Crkva – Izvršiti sanaciju dijela krovnog pokrivača, plafona i poda.

Na plafonu crkve postaviti skinute slike. Izvršiti obnovu štukature .Obaviti unutarnje farbanje crkve. Izmijeniti oštećene podne ploče.

  1. Dvorište crkve – Izraditi i postaviti nedostajuće stepenište i rukohvate (balaustre) na   kamenom stepeništu koje vodi od donjeg regionalnog puta do predvorja crkve. Postaviti nedostajuća kamena sjedišta koja okružuju predvorje crkve (tamborje).
  2. Inventar crkve – Povratiti inventar koji je trenutno pohranjen van crkve i izvršiti njegov popis, restauraciju i konzervaciju. Urediti knjižnicu, izvršiti katalogizaciju i konzervaciju. Osposobiti prostor za korištenje knjiga. Urediti muzej za prezentaciju navedenih zbirki, slika, tekstila, srebra i čipki.

Pred Odborom Fondacije za obnovu sakralnog kompleksa sv. Eustahije doista je veliki zadatak, sakupiti i pripremiti svu potrebnu dokumentaciju, zatim uspostaviti kontakte s zainteresiranim donatorima i organizacija same obnove sve do njenog završetka. Vratiti ovaj kompleks u njegovu prvobitnu funkciju obaveza je Fondacije koju je osnivanjem na sebe preuzela. Pomoć svih vas poštovani čitatelji dobro je došla i neophodna.

Zvonik crkve sv. Eustahija u Dobroti

Crkva sv. Eustahija u Dobroti na poseban način poznata je po svojem vitkom i visokom neoromanskom zvoniku završenim tek početkom prošlog stoljeća.

Koncem devetnaestog stoljeća iz Sarajeva u Dalmaciju dolazi vrstan arhitekt Ćiril Iveković i ostaje punih 24 godine. To su godine njegovog plodnog rada na izgradnji i obnovama niza crkava, župnih kuća i drugih javnih zgrada u mjestima širom Dalmacije. Gotovo da nema grada od Zadra do Kotora u kojem nije svog traga ostavio ovaj inženjer arhitekture. Bio je istaknuti konzervator i priznati povjesničar arhitekture, od 1919. do završetka svojeg života1933. bio je profesor na visokoj tehničkoj školi u Zagrebu.

Taj vrstan arhitekt radio je i u Dobroti, gradiću na istočnoj obali Kotorskog zaljeva. Crkva sv. Eustahija sagrađena 1773. godine. Ona je najveći graditeljski poduhvat što ga je Dobrota ostvarila u vrijeme svojeg procvata. U baroknom stilu gradio ju je mletački arhitekt Bartol Riviera. Zvonik je građen u tri etape. Ostavštinom kapetana Petra Tripova Ivanovića je godine1795. započela gradnja temelja. Postoji ugovor sklopljen 13. listopada između crkvene uprave i Nikole Foretića iz Korčule o dopremanju i obradi kamena za izgradnju zvonika. Visina je zvonika trebala biti jednaka dužini crkve, punih 36 metara. Kamen je dopremljen i obrađen ali poradi teških ekonomsko-političkih prilika na početku devetnaestog stoljeća gradnja je nastavljena tek 1824. što je i zabilježeno na ploči iznad ulaza u zvonik. Na kamenoj ploči je latinskim jezikom uklesano: „Bogu dobromu i velikomu ovaj zvonik je naklonošću dobročinitelja započet 17. rujna godine Gospodnje 1824″. Ipak ni tada zvonik nije dovršen. Tek nakon nove velike ostavštine po oporuci Petra Lukova Tripkovića, 1886. želja za dovršenjem zvonika postala je ostvariva. Godine 1901. u građevinskoj sekciji Namjesništva u Zadru napravljene su studije za nadogradnju zvonika sv. Eustahija u Dobroti. Arhitekti A. Schlauf i Ć. Iveković potpisali su svoj prijedlog u tri varijante. Iz tog projekta vidljivo je da je do polovice visine podignut zvonik s desne strane ulaza u crkvu. To je masivna četvrtasta kula s donjim ukošeno proširenim dijelom. Iako su arhitekti predložili i posve jednostavno rješenje za dovršenje zvonika s improviziranom lođom za zvona s plitkim piramidalnim krovom pokrivenim crijepom, odbor za izgradnju zvonika, prihvatio je zahtjevniji prijedlog za dogradnju u obliku visoke lože rastvorene biforom sa svake strane i strmom završnom piramidom. Na vrhu je predložena skulptura Arkanđela Mihaela. Na temelju projekta kojeg je izradio arhitekt Ćiril Iveković 1903. godine dovršen je zvonik sv. Eustahija u Dobroti.

Zvonik je gradio arhitekt Milan Karlovac rodom iz Supetra na otoku Braču. On je više godina boravio u Kotoru i radio je na obnovi mnogih naših crkava kao i na katedrali sv. Tripuna. Bio je vrijedan, radišan i savjestan inženjer, odličan u svojoj struci. On je u Boki izveo mnogo radova, koji su mu za vazda ostavili ime solidnog i vrijednog inženjera i arhitekta. Između ostaloga on je projektirao i vodio nadzor nad radovima za temeljit popravak naše katedrale sv. Tripuna. Izradio je nacrt za dovršenje zvonika župne crkve sv. Eustahija u Dobroti te poznate stepenice novog Bogorodičinog Hrama na Prčanju i njene nove kupole. Po njegovom projektu građene su nove crkve u Škaljarima, Đurićima, Donjoj Lastvi, Krašićima, itd. Gradio je parohijalnu kuću u Lastvi Grbaljskoj. Vodio je nadzor nad izgradnjom pravoslavne crkve sv. Nikole u Kotoru po projektu inženjera -arhitekta Ivekovića. Niz drugih zgrada u Kotoru i prigradskim mjestima izgrađene su pod njegovim vodstvom. Ostao je u pamćenju Boke kao drag čovjek, rodoljub i svima prijatelj.

Dobrotski zvonik je monumentalna ali skladna i estetski izuzetno vrijedna arhitektura, rijetka u ovom kraju. Na vrhu vitke piramide postavljen je Arkanđeo Mihael koji, sa visine od 37,5 metara, mirom blagoslivlja cijeli zaljev. To je vrlo lijepa skulptura visoka 2,5 metara izrađena od bijelog kamena. Zadužbinom Petra Andrijina Tripkovića u ljevaonici Daciano Colbachini u Padovi naručena su 1828. godine tri zvona za novi zvonik. Riječ je o relativno velikim te izuzetno vrijednim zvonima. Njihov ugodan zvuk još uvijek živi u sjećanju starijih Bokelja. Kao što ne postoji na svijetu ni jedan čovjek isti, tako ni jedno zvono ne proizvodi istu melodiju. Veliko zvono promjera 870 mm i težine je 360 kg postavljeno je u sredini, a posvećeno sv. Eustahiju mučeniku. Na zvonu su ugravirani reljefi sv. Križa i lik mučenika Eustahija s jelenom. Srednje zvono postavljeno na zapadnoj strani promjera 760mm a težine 270 kg, posvećeno je Kraljici Presvetog Ružarija s ugraviranim reljefima , sv. Josipa s jedne strane i Gospe – Kraljice krunice s druge strane. Najmanje zvono promjera 670 mm teško je 200 kg a postavljeno je na istočnoj strani zvonika i posvećeno sv. Ćirilu i Metodu Slavenskim apostolima, s reljefno ugraviranim likovima tih svetaca. Crkvena zvona (starogrčki naziv-čuvari od grada) zamijenila su ulogu primitivnih bubnjeva i klepala od drveta i metala. Prva zvona su se pojavila u Kini, odakle su se širila prema zapadu do današnjih vremena. Melodija crkvenih zvona, kao i onih za druge upotrebe, daju čovjeku poseban doživljaj.

U funkciji su u kršćanskom svijetu od petog ili šestog stoljeća, a u našem narodu od preuzimanja kršćanstva i izgradnje prvih starohrvatskih crkava. U pravoslavlju prije uvođenja zvona, u crkvi je služilo klepalo (drvena ploča sa palicama) i bilo (metalna ploča po kojoj se udaralo i na taj način proizvodio zvuk), što je razumljivo ako nam je poznata zabrana korištenja muzičkih instrumenata u pravoslavnom bogosluženju. Dozvoljeni su i danas samo ljudski glas i zvono. Crkvena nas zvona pozivaju na molitvu, na mise, u svatove, na sprovode, zvone u trenucima sreće, ali i žalosti, najavljuju razne opasnosti i nepogode ali i radosti i uspjehe. Vjernicima su zvona neizostavan dio tradicije i običaja a crkve bez zvona nema. Zvonik s kojeg se zvona ne bi čula bio bi običan toranj koji zastrašujuće strši nijemo spava. Stoga u našoj radosti da se obnova zvonika približila završetku sadržana je i radost da ćemo uskoro ćuti naša dobrotska zvona.

Potres koji je po svojoj razornosti ostao u neizbrisivom sjećanju ovog kraja od 15. travnja 1979. godine znatno je oštetio crkvu i njen zvonik. U vremenu od 1980. do 1997. godine predano se radilo na obnovi crkve i restauriranju njenih brojnih umjetnina. Sat je stao, zvona utihnula a slavni je zvonik kao i uvijek čekao bolja vremena. Nisu bile izvedene ni nužne radnje za zaštitu zvonika od udara groma. To je uzrok da su uslijedila tri udara groma od 1994. do 2000. kada je zvonik toliko oštećen da je njegovo rušenje izazvalo i ponovna oštećenja crkve. Od tog zadnjeg udara groma crkva je zatvorena i nije u sakralnoj funkciji sve do jeseni 2006. godine. Samo je sv. Mihael ostao stajati na vrhu zvonika bez straha prkoseći svim nedaćama, viseći u zraku i dalje nastavio svojoj Dobroti odozgor slati mir. Neustrašivo je na svom mjestu stajao sv. Mihael tiho i ponosno kao da se ništa nije dogodilo, nije mario za bezdan koji je ispod njega zjapio prijeteći da će se svakog trena sve urušiti. Tek poneki bi prolaznik mogao u tom mirnom Mihaelovom stajanju i čekanju prepoznati stražara na samom ulazu u raja i mogao čuti odgovor na pitanje što mu ime znači: Tko je kao Bog?

Prvi koraku obnovi zvonika učinjen je imenovanjem vodećeg projektanta za izradu Projekta postojećeg stanja, Glavnog i Izvođačkog projekta za trajnu sanaciju i restauraciju zvonika crkve Sv. Eustahija u Dobroti. Za taj zadatak je po odluci Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Kotor, imenovan je prof. dr. Mladen Ulićević, dipl. ing. građ. koji je ujedno odgovorni projektant za građevinski dio projekta dok je za konzervatorsko – restauratorski dio projekta odgovornost preuzela Zorica Čubrović, dipl. ing. arh. U vrijeme izrade projekta postavljena je građevinska skela koja je najprije imala ulogu osiguranja oštećene piramide od daljnjeg urušavanja zvonika. Postavljena skela ostala je do danas i služi za obnovu koja je u toku. Izrada projekta je trajala pune četiri godine. Za blagdan sv. Eustahija 2006. godine župnik don Pavao Medač utemeljio je „Fondaciju za obnovu sakralnog kompleksa sv. Eustahije u Dobroti”. Elaborat za obnovu Sakralnog kompleksa sv. Eustahije u Dobroti izradili su prof. dr. Milenko Pasinović i Dario Musić. Članovi fondacije postaju donatori koji se trude prikupiti potrebna sredstva za obnovu kompleksa. Početna su sredstva stigla na račun fondacije i kada je u studenom 2008. konačno stigla i građevinska dozvola za rekonstrukciju koju je, na temelju sve potrebne prikupljene dokumentacije, izdalo Ministarstvo za ekonomski razvoj Crne Gore, raspisan je Javni natječaj za izbor izvođača obnove zvonika. Na natječaj se javilo pet ponuđača. Odbor Fondacije odlučio se za tvrtku „Tonikom” kojom upravlja ing. Nikša Obuljen iz Dubrovnika. Obnova je radovima na demontaži zvonika sretno započela pod vodstvom glavnog inženjera Nikole Bakija i voditelja gradilišta majstora Mihe Šuljka u ožujku 2009.

Svaki je kamen pažljivo skinut obilježen i popravljen, a nedostajući nanovo isklesan. Tada je ponovno podignut i vraćen na njegovo mjesto i evo nakon godinu dana teškog i strpljivog rada obnova se zvonika približila završetku. Uskoro će se pokrenuti stari sat i zabrujati stara zvona koja na molitvu zovu dok Boga Svevišnjega slave a puk Bokeljski opominju. Sveti će Mihael zauzeti svoje mjesto s kojega brižno čuva svoju Dobrotu i svim ljudima dobre volje šalje blagoslov mira odozgor s visina.

Don Pavao Medač

8. listopada 2015. | Kotorski dekanat, Župe