Božićna poslanica

Poštovani i dragi vjernici Kotorske biskupije, ljudi dobre volje,

ovu Božićnu poslanicu započinjem pisati upravo kada sam, preko medija, čuo da je Sveti Otac, Papa Benedikt XVI. izdao novu encikliku o nadi. Da se podsjetimo, prošle godine je bila Papina enciklika o ljubavi „Deus caritas est“. U svojoj nutrini osjećam da je ovo najnovije javljanje Sv. Oca najljepši ovogodišnji božićni dar i čestitka, ne samo nama vjernicima nego i svim ljudima dobre volje. Kada se ova Božićna poslanica bude čitala, enciklika će sigurno biti dostupna za čitanje i razmišljanje o njezinom sadržaju i porukama. Hvala Sv. Ocu za očinsku brigu ohrabrenja.
Sa dozom ponosa proslavljamo blagdan Kristova rođenja – taj najznačajniji povijesni događaj, koji je postao najuniverzalniji blagdan koji se slavi na svim geografskim širinama zemaljske kugle. Nažalost, baš zbog te univerzalnosti i danas prisutne globalizacije, proslava je Božića izgubila u svijetu, a često i među samim vjernicima, izvorni značaj. Kao da je proslava Božića podređena jeftinim komercijalnim interesima te se pretvorila u vanjsko blještavilo i biznis pojedinaca. Hvala Bogu da to blještavilo zapadne civilizacije nije toliko prodrlo u sve krajeve, gdje je blagdan Božića još uvijek kućni i obiteljski blagdan, te se slavi u crkvama i u obiteljima bez tržišnog opterećenja.

Blagdan Božića nam posadašnjuje otajstvo rođenja Boga u djetetu Isusu. Riječ Božić označava malog Boga. On, odsjaj nebeskog Oca i njegova veličanstva, postaje čovjek, poistovjećuje se sa ljudskom naravi, da bi je nakon pada prvog čovjeka obnovio i povratio čistoću Božje slike i prilike u nama. Ta nova slika i prilika je zaista veliki dar malog Isusa iz Betlehema – nama koji ga želimo primiti, udomaćiti u svoj život, nama koji želimo dati prednost blještavilu srca pred blještavilom ulice. Jedinorođeni Sin Očev utjelovio se i rodio od Marije kako bi nam, kao nemoćno dijete, otvorio vrata Božjoj svemoćnoj ljubavi, dobroti i miru, kako bi preko tog djeteta, rođenog u vremenu, osjetili da nas Bog, koji je u vječnoj sadašnjosti, voli. Krist svojim dolaskom među nas želi izbrisati našu grijehom prožetu prošlost i pokazujući put – uputiti nas u svjetliju budućnost, uputiti nas ka Božjoj punini života. Ta punina života je nada koja nam osmišljava ovaj naš prolazni život i koja nam ne dozvoljava da tumaramo u besmislici i očaju života.
U kontekstu nade, na koju nas svojom enciklikom potiče Sv. Otac, želim vam dragi svećenici, poštovani redovnici i redovnice, te mili Božji puče čestitati blagdan Božića riječima: Sretan i blagoslovljen vam blagdan Kristova rođenja! Sretan Božić! Neka vam nada iz Davidova grada bude ne samo trenutni nutarnji bljesak svjetla, nego trajna životna svjetlost ukrašena svim atributima vrednota što čovjeka čini čovjekom i vjernikom. Budimo sretni da možemo slušati glas Onoga koji je rekao: „Ja sam svjetlo svijeta i tko bude hodio za mnom neće hoditi u tami“. Krist je postao svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka (usp. Iv 1,9). Krist je postao naše svjetlo i svaki onaj koji je prosvijetljen Njegovim svjetlom nije prosvijetljen samo za sebe, nego je pozvan da bratu čovjeku pomogne da Krist i njemu bude svjetlo. Stoga bi trebali slaveći Božić sijati zrake svjetla u srca onih koji još uvijek hode u tami zatvorenosti svoga srca, koji su osamljeni i nemirni, koji u strahu bježe jedni od drugih, koji su u ljudskoj vrevi neprepoznatljivi, koji jedni druge ne primjećuju. Mogli bi dugo nabrajati koji su još u našoj sredini potrebni Kristova svjetla. Zar nisu potrebni i oni koji su utopljeni u hedonizam, u konzumizam, u materijalizam, koji računaju samo na trenutačnu potrošnju makar znajući da će im sutra biti samo „uvela ruža“. Ponovno se vratimo sami na sebe, i pomoću Kristova svjetla susretnimo se sa samim sobom. Vjerujemo da će nam taj susret pomoći da se suočimo sa vlastitim ograničenjima, slabostima, pogrješkama, vlastitim grijesima i svjesni smo da bi nam bilo nemoguće rastati se s tim nesavršenostima, s kojima smo u savezništvu i s kojima živimo, bez Kristova svjetla i susreta s Njim. Trebamo naglasiti da ono što čovjek ne može učiniti sam, to može i mora pokušati ostvariti sa Bogom. To je suradnja s Bogom koja se događa tamo gdje se čovjek otvori Božjem Sinu, našem Spasitelju Isusu Kristu. Očito je da je šansa u našim rukama. Nadamo se da je taj susret sa samim sobom i s Kristom vrhunac Božićnog slavlja, ako smo se doista susreli s Kristom primili Boga u svoju nutrinu, u svoje jaslice, u svoju savjest, u svoj privatni život.
Nemojmo omalovažiti ono što smo toliko puta čuli: da se Isus i tisuću puta rodi, ako se ne rodi u nama, bilo bi bolje da se ni rodili nismo. Dopustimo Mu da se rodi u nama da bismo mogli naći sebe, prepoznati smisao svoga života s nadom da ćemo jednom zajedno s Njime vječno slaviti Božić slušajući anđeoske pjesme u zajedništvu svetih.
Sa Isusom koji će se nastaniti u nama naći ćemo nadu koja će nam postati putokaz za onu stvarnost: što oko nije vidjelo, uho nije čulo i srce čovječje nije osjetilo, to je Bog pripravio za one koji Ga slijede. Tada ćemo Ga gledati licem u lice i više neće biti potreba da se susrećemo sa sobom radi popravka vlastitog života.
Još jednom želim sretan Božić svim vjernicima Kotorske biskupije, zajedno s braćom pravoslavcima. Neka nas sve bogatstvo Kristove ljubavi potiče da se natječemo u poštivanju jedni drugih, jer želimo slaviti istog Krista rođenog u Betlehemu prije 2000. godina. Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!
Božji blagoslov neka nas prati u svim našim životnim prilikama, a posebno u ove Božićne dane. Neka nas prati Božji blagoslov i u godini koju ćemo za par dana započeti. Bog vas poživio uz pozdrav,

Kotor, o Božiću + Ilija, biskup